srijeda, 27.01.2010.
Za dobrodošlicu
 Trebalo bi uživati u putu. Otvarati vrata kad pokuca neka novina, biti spreman na promjene i uživati u njima, a je li to uopće moguće kraj sve buke koja te okružuje. Na ovom putu treba ponekad zašutiti, poslušati, zastati. Iako sam nedavno otkrila da se branim šutnjom ipak ovdje progovaram. Rado bih pričala na starom mjestu, ali nema ulaza. Ne daju mi i shvaćam to kao znak. Znak novog vremena, nove promjene, bez povratka. Zato svima Vama starima želim dobrodošlicu u moj novi dom, skinut ću masku, ima vremena...sada malo uživam maskirana... pa ipak je vrijeme poklada... ... i poslušajte pjesmu.... |
